Pozdrav svima
Kako je ova tema sama po sebi vrlo opširna i doista je zanimljiva,ovaj članak ide u 2 dijela …
U ovom tekstu želim skrenuti pozornost na građenje kulture u vašoj svlačionici s trenerske perspektive(drugom prilikom ću se dotaknuti građenju kulture i identiteta kluba od strane trenera,uprave itd).
Svaki trener jednoga dana mora preuzeti novu momčad i doći u novu sredinu,tu se od prvog dana suočavamo sa izazovima koje nosi svako okruženje gdje je više ljudi uključeno u rad prema zajedničkom cilju i postizanju uspjeha.U nekim slučajevima trener mora graditi kulturu momčadi u istom klubu od početka ako je veliki broj igrača otišao/došao u/iz grupe.
Kroz 13 godina samostalnog rada kao trener promijenio sam 5 različitih sredina (od amaterskog do profesionalnog okruženja pa do promjene zemlje i govornog područja) .Imao sam priliku raditi sa mlađim uzrastima a zadnjih 7 godina sam proveo u seniorskom nogometu,kroz ova iskustva došao sam do saznanja da je u principu mnogo sličnosti kad se govori o građenju kulture svlačionice bez obzira dali je amatersko,profesionalno,seniorsko ili neko drugo okruženje,razlike dakako postoje ali je ipak temelj isti.
U nastavku bih htio podijeliti sa vama neka iskustva i smjernice kako ostvariti ono što želite i što vas/nas sve čeka u budućnosti kad god dolazimo puni ambicija i očekivanja u novu sredinu.
Što je kultura ?
„Kultura je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je značilo: uzgajati, štititi, štovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odražavaju razne teorije za razumijevanje i kriteriji za vrjednovanje ljudske djelatnosti.Ljudi pomoću kulture u istome društvu dijele zajedničko ponašanje i način razmišljanja.“
Ovdje sam namjerno kopirao tekst iz wikipedije jer ovaj kratki tekst nam zapravo govori sve što mi kao treneri moramo znati.
Ako bih ovaj tekst prilagodio nogometnom okruženju onda bih to moglo izgledati ovako nekako :
„Kulturu svlačionice ili kluba nasljeđujemo od naših prethodnika i moramo znati da naši budući suradnici i igrači već imaju izgrađene obrasce ponašanja unutar grupe i izvan iste.Oni poštuju već izgrađena uvjerenja i obrasce ponašanja te su ih spremni braniti od svih koji ih pokušaju promijeniti,osim ako ih mi ne uvjerimo da će im ta promjena donijeti osobni i zajednički uspjeh .
Neki klubovi kao na primjer Athletic Bilbao već imaju snažnu kulturu koja je uspostavljena tako snažno od samog vodstva kluba ,navijača i okruženja kroz povijest da jednostavno treneri koji dolaze u takvu sredinu imaju malu mogućnost i potrebu velikih promjena.Athletic Bilbao je jedini uz Real i Barcelonu stalni sudionik Prve Španjolske lige od samog postojanja iste.U knjizi „EDGE“ Ben Lyttletona ima jedan zanimljiv dio koji govori o kulturi Athletic Bilbao-a.
Jose Maria Amorrortu,sportski director i bivši napadač Athletica iz 1970-tih označio je ova 3 faktora za njihovu kulturu i kontinuitet u vrhunskom nogometu.
1.Socialna svrha predstavljanja najboljih kvaliteta Baskijske regije kroz nogomet.
2.Investiranje u talent ali prvenstveno kao osobe,ne kao igrača koji posjeduje neku motoričku vještinu jer Athletic Bilbao želi da se igrači osjećaju vrijednima i na pravom mjestu za njihov daljnji razvoj kao osobe i nogometaša.
3.Važnost zadržavanja ljudskih karakteristika(talenta) izgrađenih kroz kulturu i rad u mlađim kategorijama nakon što igrač postane profesionalac a to u Athleticovom slučaju nadjačava sve ostale.
Kako razviti kulturu momčadi?
Momčadi sa stabilnom kulturom i sistemom vrijednosti uglavnom imaju igrače,trenere i logistiku koji doista žele raditi na gornjoj granici svojih mogućnosti i provoditi vrijeme jedni sa drugima.
Ovdje na scenu stupa trener,pri prvom ulasku u svlačionicu mi moramo biti vrlo jasni u našoj namIjeri,momčad i suradnici moraju imati i dijeliti jasnu sliku o onom što mogu postići ako budu radili zajedno.Druga i vrlo zahtjevnija zadaća je održati vašu viziju kroz razne emocionalne uspone i padove koji se događaju tijekom jedne natjecateljske sezone,neki od igrača će izgubiti status u momčadi,neki će poželjeti novu ulogu,rezultat će utjecati na raspoloženje,ambicije itd.Kratki i efektivni podsjetnici nekoliko puta u sezoni su dobrodošli i mogu vratiti energiju i entuzijazam na pravi put.Ako imamo puno starijih igrača u momčadi vrlo je bitno da su ciljevi postavljeni sa zajedničkim interesom.
Ako trener želi razviti snažnu kulturu momčadi trebao bih odgovoriti prije svega na ova 3 pitanja:
1.Koje ponašanje na terenu i van njega želimo vidjeti u ovom klubu?.Sada,u bliskoj i daljoj budućnosti?
2.Tko od trenutačnih članova grupe se već ponaša tako i kako ćemo osigurati da se ostali i budući članovi grupe ponašaju na isti način?.
3.Koji aspekti trenerovog rada i situacija na terenu su u skladu sa ili protiv ponašanja koje mi želimo?
Nakon što odgovori na ova tri pitanja trebao bih imati jasniju sliku o samoj momčadi i onome što želi promijeniti ,prilagoditi kod pojedinaca a i sebe.
Prije samog dolaska u novu sredinu također je korisno imati saznanja/informacije o karakternom profilu svakog pojedinca u momčadi, članovima stručnog stožera(osim ako nismo doveli nekog sa sobom) ,logističkog osoblja itd.Ovo će nam uvelike olakšati komunikaciju unutar grupe,promijenu obrazaca ponašanja i na kraju prenošenje naših ideja te ostvarivanje ciljeva.Također moramo imati jasan plan što želimo promijeniti a što želimo zadržati od prije,moramo biti objektivni u donošenju odluka o drastičnim promjenama jer previše promjena će nam produžiti period prilagodbe a svi znamo koliko je bitno ako ste u seniorskom nogometu da se što prije počne sa pobjedama,ako je moguće u kontinuitetu.
Da bi bili smireniji i planski radili na razvoju ili jačanju kulture unutar grupe moramo znati što nas čeka u nadolazećem periodu nakon što preuzmemo momčad.
Ovdje ću kratko opisati već svima poznate 4 faze razvoja grupe .
Faza stvaranja
Stvaranje je faza u kojoj se grupa, kao što sama riječ kaže – stvara ili formira. Na samom početku sve izgleda idealno, svi su poletni i izgleda kao da nikada neće biti problema. Ljudi još uvijek nisu svjesni razlika u mišljenju. Inicijalna faza u formiranju nove grupe se često karakterizira konfuzijom uloga koju svaka osoba ima i zadataka koje treba da izvrši na terenu. Najčešće pitanje je pitanje lidera i odakle ta osoba dolazi (može formalno postojati lider, ali su ostali u grupi svjesni da bi svako drugi također mogao odraditi ovu ulogu isto tako dobro). Ljudi su se pridružili grupi, ali sebe prije svega vide kao individualce. Grupa još uvijek predstavlja skup osoba. Prva faza predstavlja vrijeme formiranja koje zapravo počinje istraživanjem, preispitivanjem zašto grupa postoji, koja su očekivanja itd. Sa konfuzijom možete očekivati također nemir, zabrinutost, neizvjesnost itd. Kada su uloge i zadaci nejasni, ljudi doživljavaju osjećanje nemira i zabrinutosti. Oni mogu biti ljuti jer su postavljeni u situaciju koja im je strana, bez jasnih uputa. Često ne znaju da se ponašaju u takvoj situaciji. Interakcija i među ljudima u ovoj fazi reflektira odnose, predrasude, pretpostavke i netrpeljivost koja dolazi izvan grupe. Uloge koje igrači inicijalno pokušavaju da igraju u novoj grupi slične su onima koje oni igraju izvan ove grupe. Oni su upravo na pragu traženja novog identiteta: svoje uloge u grupi. Faza konflikta
Do prvih konflikata dolazi kada pojedinci shvate da postoje različita mišljenja u grupi. Članovi grupe tada praktično testiraju gdje su granice i dolazi do prvih konflikata i podjela u grupi. U drugoj fazi određujemo zadatak koji grupa treba da izvede ili cilj koji treba postići. Igrači počinju uviđati koju vrstu uloge oni žele da igraju u nastojanju da se cilj postigne. Oni teže da vide sebe kao individualce koji rade sa drugim pojedincima u izvođenju zadatka. Oni još uvijek nisu istinska grupa, više su skup osoba koje su se okupile oko zajedničkih interesa. Mogući su i sukobi između onih koji žele da rezultat dođe brzo i onih koji žele da proces bude pažljiviji i sporiji. Sukobi mogu izbiti i između onih koji su već odlučili kako posao treba da bude odrađen i onih koji su spremni na inovacije.Nailazit ćemo na igrače koji trebaju žele samo odraditi zadatak koji se pred njih postavi i na one koji žele slobodu kako bi pokazali sav svoj potencijal.Tu je obično puno osobnih interesa. Neki članovi žele veliki utjecaj u grupi,sebe vide kao prirodne vođe. Članovi koji su vrlo visoko orijentirani prema zadatku mogu postati vrlo nepažljivi prema onima koji žele da se pažnja obrati na grupnu dinamiku – šta se događa među ljudima.
Faza stvaranja normi
Faza normiranja nastaje kada Igrači shvate da moraju davati i uzimati, prihvatiti kompromise i posvećivati se interesu grupe. Tada grupa stvara pravila/norme ponašanja unutar grupe. Igrači osjećaju da više nisu skup individualaca, svaki sa svojim osobnim ciljevima i interesima, već pravi članovi momčadi koja radi zajedno na postizanju zajedničkog cilja. Bez obzira na to kako su ranije vidjeli svoju ulogu, sada je oni vide kroz služenje momčadi. Prethodna njihova uloga podređena je novoj koja je posvećena pomaganju da momčad postigne svoj cilj. Igrači koji su bili orijentirani prema zadatku, sada razumiju da je neophodno da pažnju obrate na proces u momčadi – interakciju među članovima – zato što to zahtijeva ravnoteža između zadatka i ljudi koji ga izvode kako bi bili efikasni,momčad poprima jedinstven identitet baš kao što su njeni članovi jedinstvene osobnosti.
Faza izvedbe
Nakon što je uspjela da pobijedi početne poteškoće i stvorila norme ponašanja, momčad počinje funkcionirati i efikasno izvršava zadatke. Ne samo da igrači zajedno rade na zadatku ili na cilju, oni procjenjuju osobni doprinos u tome. Isprobavaju nove uloge koje će pomoći da momčad bude uspješna, kao što je na primjer odabir novog kapetana momčadi. Igrači pokušavaju unaprijediti svoje vještine kako bi pomogli grupi i spremni su igrati na nekoj drugoj poziciji ako će to pomoći momčadi.
Ove faze ne moraju neminovno ići po ovom redoslijedu, niti je određeno vrijeme koje se provodi u svakoj fazi. Neke momčadi se raspadnu već u drugoj fazi, a neke prolaze kroz ovaj proces više puta – na primjer, ukoliko se u nekom periodu momčadi pridruže nove osobe, ponovo može doći do stvaranja normi.
Poznavanje i prepoznavanje ovih faza može pomoći treneru da reagira na vrijeme i zadrži momčad na pravom putu prema ostvarivanju konačnog cilja.
Veliki je izazov je na dulji period zadržati sve igrače sa istom energijom ka istom cilju,skupina igrača postaje momčad onda kad se svi slože da će:
Svi zajedno raditi ka istom cilju i sa istom namjerom.
Uvijek misliti „MI“ umjesto „JA“.
Preuzeti odgovornost za osobne zadatke unutar momčadi.
U knjizi „One Goal“ Billa Beswicka,jednog od najpriznatijih sportskih psihologa koji je na osnovu povratnih informacija od strane igrača iz vrhunskog nogometa došao do zaključka da se uspiješna i snažna kultura momčadi i kluba može definirati onog trena kada igrači imaju sljedeća mišljenja:
„Ovaj klub brine za mene“
„Ovdje sam važan i osjećam se dobro“
„Želim igrati dobro i doprinijeti za ovu momčad“
„Mi ovdje rješavamo probleme zajedno“
„Ovdje je moj život van terena stabilan i uređen“
„Ne želim promijeniti sredinu“
Ako u vašoj momčadi igrači imaju razmišljanja slična ovima tada ste zasigurno na pravom putu u izgradnji kulture.To se može lako provjeriti sa nekim kratkim upitnikom ili anonimnom analizom.
Nastavak slijedi………