Prije svega pitanje,tko vodi klub? Teorija je jednostavna, vlasnik kupi klub, imenuje sportskog ili tehničkog direktora koji zatim zapošljava glavnog trenera. Ovo je hijerarhija. Problem s ovime je što svi u klubu glavnog trenera vide i tretiraju ga kao "menadžera". Neki treneri su više nastrojeni i skloni kontroliranju cijelog kluba od drugih. Tehnički i sportski direktori žele glavnog trenera koji ih tretira kao barem jednake sebi i čini ih dijelom procesa kada razmišljaju o svojoj strategiji za prvu momčad. S pravom ili ne, smatra se da neki treneri ne žele raditi s tehničkim direktorima i žele potpunu kontrolu nad područjima koja tehnički ili sportski direktor vidi kao svoju nadležnost. Ljudi koji dosegnu najviše pozicije u nogometu izborili su se s velikom konkurencijom da bi dobili posao. Suočit će se s mnogo kritika ako stvari krenu po zlu. Ne žele biti taoci tuđih odluka pa se općenito bore za kontrolu. Malo će direktora aktivno birati ljude za koje se smatraju da su skloni potpunom kontroliranju čak i ako su imali uspjeha u svom radu.Takvi treneri su obično izbor vlasnika klubova,ali sve manje i manje najvećih klubova vode sami vlasnici. Kako igraju? Većina klubova elitne razine igra sličan stil nogometa. Oni kontroliraju posjed, navikli su igrati protiv niskih "blokova", skloni su igrati visoku obrambenu liniju i pokušavaju brzo vratiti reposjed visoko na terenu. Također imaju tehnički potkovane igrače s dobrim atletskim sposobnostima. Dakle, dobre momčadi, igraju dobar nogomet, s dobrim igračima. Što ako imate igrače koji su manje dobri? Morate se prilagoditi,igrati u niskom bloku i čekati na grešku protivnika te igrati na kontru? Mnogi treneri ne žele tako igrati. No, košta li ih to mogućnosti rada na elitnoj razini? MRKT INSIGHTS platforma za analitiku kreirala je sustav koji gleda na stil igre koji je trener implementirao. Dakle, što su pronašli? Njihovi podaci sežu unazad do sezone 2015/16 tako da možemo pratiti napredak trenera u različitim klubovima i pogledati one koji su napredovali u ligi i one koji nisu. Ono što su otkrili jest da su glavni treneri koje su angažirali klubovi na višim razinama su oni koji igraju u stilu "napadačkog posjeda", ČAK I AKO rezultati nisu uvijek pratili stil igre. Napadački-progresivni posjed(i pritisak) u napadu rangirani su na ljestvici od 0,00-1,00 (možete to nazvati 0-100 ako želite) Ako pogledamo Englesku u Ligi 1, tada su 4 menadžera dosegla prag od 0,87, a sva 4 su otišla na više razine; McKenna (Ipswich), Martin (MK), Manning (MK), Smith (Walsall). U prvenstvu imamo Martina (Swansea/Southampton), Farkea (Norwich/Leeds), Jokanovića/Parkera/Silvu (Fulham), Pottera (Swansea), Carricka (Boro), Franka (Brentford), Kompanyja (Burnley) i sada Bayern Munchen i Maresca (Leicester) sada Chelsea. Potter je stalno pokazivao kroz prethodne klubove da može trenirati napadački-progresivni posjed. To ne znači da su rezultati uvijek pratili, ali on može trenirati momčadi da igraju u stilu koji je u korelaciji s uspjehom.
Ali Potter je podbacio u Chelseaju, a Brighton je bolji otkako je otišao?! Možda (iako je pošteno reći da je dosta napredovao u Brightonu), ali opet ne kažemo da ovo jamči uspjeh nego samo da je dio procesa donošenja odluka u svim klubovima "ima li dokaza da on može trenirati momčadi da igraju napadačkim načinom kroz posjed” Primjer 1: Thomas Frank iz Brentforda je sjajan primjer. Brentford je prilagodio svoj stil u Premier ligi, igraju čvrst, izravan, kontranapadački nogomet i preživjeli su. Izgledaju kao solidna momčad. Frankovi globalni rezultati posjeda u napadu u Premier ligi su 0,36, 0,23, 0,34. Međutim, u svoje prve 3 sezone u Brentfordu zabijao je 0.89, 0.83, 0.67 Potvrđuje dokaze da je bio sposoban trenirati momčad s dominantnim posjedom lopte iz sezona 1 i 2, ali opipljiv uspjeh došao je u sezonama 3, 4, 5 i 6 kada su se promijenili u momčad s nižim posjedom lopte. Treba li Franka povezivati s najvećim poslovima? Ili je činjenica da je prilagodio svoj stil za dobrobit kluba smanjila njegove šanse? Primjer 2: Pogledajmo Vincenta Kompanya On je novi trener Bayern Münchena. Da, od 19. mjesta i ispadanja s Burnleyem do top 10 poslova na svijetu. Kako se to događa? Značajno je unaprijedio Anderlecht i pretvorio Burnley (Burnley!) u momčad s dominantnom loptom koja je izborila promociju u Premier ligu. Čak i unutar Premier lige, sa samo 46% posjeda, još uvijek je imao dovoljno 10+ sekvenci dodavanja i kontroliranih ulazaka u posljednju trećinu da postigne vrlo respektabilnih 0,65, vrlo dobro kada se u 50% svojih utakmica suprotstavljate globalnoj nogometnoj eliti kao Manchester city,Arsenal i ostali.
Usporedite ovo s Frankom iz Brentforda koji je postigao daleko niže rezultate na metrici, ali daleko više na stvarnoj tablici prvenstva. Je li to pošteno? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo saznati postoji li ikakav dokaz da se dobar rezultat posjeda lopte prenosi između klubova. Je li stil glavnog trenera dosljedan u svim momčadima gdje je radio? Neki se treneri pojavljuju igrajući vrlo različitim stilovima u različitim momčadima ili u različitim sezonama kako se njihova dostupnost igrača mijenja. Neki su menadžeri pragmatični i prilagođavaju svoj stil radu s onim što imaju. Po mišljenju MRKT INSIGHT-a teško je postići dosljedna sportska postignuća i dosljedne stilove igre, osobito kada se mijenjaju klubovi i razine sposobnosti. Carlo Ancelotti ima rezultat posjeda lopte veći od 0,94 u svakoj sezoni osim u dvije u karijeri. Dva u Evertonu (0,57 i 0,62) gdje je igrao u niskom bloku i kontrirao u većem dijelu utakmica. Već smo vidjeli kako Graham Potter stalno igra dominantan stil igre bez obzira na svoje resurse, ali ide li to po cijenu rezultata? Mjerenje utjecaja i promjene na stil igre jednako je važno kao i gledanje sirovog rezultata. Pogledajmo neke od trenera zaposlenih na nova radna mjesta ove sezone, a koji su prethodno postigli visoke ocjene na globalnoj razini progresivnog posjeda i vidimo kakav su utjecaj imali na timove u kojima su angažirani.
Ovo je samo uzorak od 4 trenera, međutim, MRKT interne provjere pokazuju da treneri koji dosegnu određeni prag u pritisku na protivnika ili posjedu lopte pokazuju sposobnost dobrog provođenja tog stila u drugim klubovima. I Postecoglou i Cifuentes značajno su poboljšali svoje momčadi u posjedu i pritisku. Glasner je jedva utjecao na posjed, ali je značajno poboljšao pritisak na loptu,Williamson je znatno povećao posjed u napadu, ali ne i pritisak. Uspjeh nije uvijek očit u neobrađenim podacima, na primjer, Cifuentesov QPR rezultat za posjed i dalje je bio ispod prosjeka na razini prvenstva, ali se znatno poboljšao s vrlo niske osnove koju je zatekao. Dodajte tome još veći napredak u pritisku i imat ćete vrlo uspješan angažman. Sve što većina klubova s dugoročnom strategijom može tražiti je da novi glavni treneri pomaknu granice u pravom smjeru. Svaki klub s vizijom o tome kako želi igrati trebao bi potražiti dokaze da menadžeri ili treneri treniraju stil koji žele usvojiti. Potrebe elite Kao što je ranije spomenuto,klubovi elitne razine se bave održavanjem stila igre,potpisivanjem i upravljanjem velikim imenima i osvajanjem trofeja. Faktor "upravljanja velikim imenima" nije za podcijeniti. Upravljanje Real Madridom ili Bayern Münchenom nije samo taktika, već i liderstvo i kakav ste profil. Netko poput Vincenta Kompanyja odmah predstavlja jedan cijeli paket, bio je kapetan kluba i reprezentacije te može voditi ljude. Inteligentan je i govori više jezika, navikao je na pritisak pobjede i intenzitet nadzora nadređenih s kojim će se suočiti. To nije slučaj sa svima. Ima li boljih trenera? Gotovo sigurno, ali hoće li mnogi od njih moći podnijeti mikroanalizu svake svoje riječi i radnje i slavu koja dolazi s elitni poslom? Već je pokazao da može uigrati momčadi da igraju u stilu kojim igraju elitne momčadi. Teorija će biti da uz dodatnu kvalitetu igrača može osvajati trofeje. Usporedite ovo s nekim trenerima bez iste igračke prošlosti, možda s Angeom Postecoglouom ili Mauriciom Sarrijem. Teret dokazivanja na njima bit će puno veći i ipak im je trebalo više godina uspjeha prije nego što im se otvore veliki poslovi i nogometno tržište ih prihvati kao dio elite.
Primjer 3: Trebate samo pogledati Zidanea i Guardiolu, velika imena koja su dobila posao u B momčadi kako bi dokazali da mogu voditi momčad na određeni način prije nego što odu u veliki klub. Xabi Alonso imao je sličan put. Elitni igrač, implementiraj jasan stil igre u drugoj momčadi da bi dobio veći posao.
Kako funkcionira zapošljavanje (ili kako mislimo da bi trebalo)
Ključne stvari mogu se sažeti kao: Klub mora imati jasnu viziju kako želi igrati. Procijeniti trenutni profil momčadi i kroz analizu utvrditi kako će se mjeriti napredak u periodu promjene stila igre. Identificirati trenere koji dokazano (kroz analizu) mogu trenirati momčadi u tom stilu igre kojem vi težite. Razgovarajte s menadžerima i trenerima te saznajte da li se dobro slažu s klubskim profilom, sada ili u budućnosti.Kroz kontinuitet u odnosu i analizi možete donijeti bolju odluku za tajming promjene. Klubovi često ne funkcioniraju ovako, kada vidite listu kandidata za novog trenera s vrlo različitim osobnostima i stilovima igre lako možete shvatiti da će stvari krenuti po zlu. Kada vlasnik bira na temelju toga tko se najbolje predstavlja u nekoliko sati sastanka u hotelu ili koga poznaje iz gledanja utakmice u društvu prijatelja ili agenata, također znate da će stvari krenuti po zlu. Sažetak Zapošljavanje trenera je kompleksan proces,trener je najvažnija osoba u svakom klubu.Ali trener je samo jedan i samim tim (pre)lako dolazi do promjene pojedinca. Utjecaj na stilove igre kroz promjenu trenera može biti značajan. Pragmatične trenere koji maksimiziraju resurse sa kojima rade ne treba ignorirati zbog nedostatka jasnoće u stilu igre. Međutim, potreban vam je neki dokaz da oni mogu trenirati i da vjeruju u stil koji želite unijeti u klub. Trenerima sa jasnim stilom igre je to daleko lakše pokazati i zato dobivaju veće poslove. Osobnost je nedvojbeno još važnija od sposobnosti rada na elitnoj razini,treneri sa jasnim stilom igre mogu biti angažirani kao pomoćnici, ali netko mora biti prvi čovjek u slučaju da trener ima jasnoću oko stila igre ali nema liderske sposobnosti u odnosima sa nadređenima u klubu.