Piše:Damir Škarić
Prošlo je više od deset godina od kako je Raymond Verheijen posljednji put boravio u Hrvatskoj.
Prošli poziv je bio službeniji i duži. Predavanja su bila organizirana u sklopu Kineziološkog fakulteta i Nogometne Akademije HNSa. Njegov boravak je trajao nekoliko dana.
Bio je primljen od strane najvažnijih nogometnih djelatnika na čelu s Romeom Jozakom, dekanom KIFa i ostalim sportskim uglednicima.
Bilo je tu svega. Razmjenjivalo se znanje ali i teške riječi s tadašnjim direktorom HNSa Jozakom. Jozak je izašao toliko ljut poslije jednog dijaloga da je zaprijetio organizatorima da Verheijen ne smije dolaziti u Hrvatsku dok je on na funkciji.
Danas nema Jozaka ni na mapi. Njegov utjecaj na Hrvatski nogomet je zanemariv. Verheijen je podigao svoj globalni utjecaj. Na žalost za hrvatske prilike premalo.
Dobar ili slab odaziv?
Zatekao sam gotovo praznu dvoranu sa svega tridesetak stolica, stolom za predavača, pločom za pisanje i projektorom.
Skupilo se svega nekoliko trenerskih entuzijasta. Mahom mladih dečki gladnih znanja. Zbog toga ih respektiram. Jedino eminentno ime je bilo ono Tomislava Butine. On je još jednom pokazao i dokazao zašto je najbolji izbor za voditelja škole Dinama.
Razloga za tako slab posjet je bilo mnogo. Slab marketing, visoka cijena predavanja, krivi tajming u vrijeme utakmica.
Za jednodnevni seminar u trajanju od 6 sati polaznici su izdvojiti dvjestotinjak eura. U toj cijeni nije bilo ručka. Svega nekoliko banana, pokoja čokoladica i obična voda. Projektor nije bio u funkciji do ručka. Također je bila opasnost da kao sudionik budeš izbačen s predavanja, iako nisi ometao predavača ili ostale sudionike.
Neki polaznici su bili izbačeni jer nisu zapisivali bilješke. Nigdje u najavi predavanja nije bilo naznačeno da se mora pisati. Također smatram da je organizator za takvo predavanje morao osigurati polaznicima barem bilježnice i olovke.
Ali to su sve čari Raymondove osobnosti. Ljudi ga moraju prihvatiti i trpjeti ili ga ignorirati. Ipak znanje koje nudi Raymond je za mene bilo vrijedno dolazaka. To je u ostalom najvažnije kada su edukacije u pitanju.
Nogometna periodizacija
Samo predavač je bio izvrsno pripremljen. Tema taktička periodizacija u nogometu ne otkriva puno o sadržaju. U ostalom ovo nije tekst u kojem se prepričava predavanje. Edukacija bi se trebala doživjeti.
Sve važne stavke vezane za samu taktičku periodizaciju s objašnjenjima se mogu naći u njegovoj novoj knjizi. Ona je prevedena na engleski jezik. Pisana je tako da ju se može lako pratiti. Uz to obiluje grafikama koje dodatno pojednostavljuju autorove ideje.
Teško je govoriti o samoj nogometnoj periodizaciji od strane Verheijena bez uvoda. Ona se nadovezuje na pitanja filozofska pitanja što je to uopće nogomet. Tek onda možemo govoriti o tome kako ga trenirati.
Jedna od ključnih poruka predavanja je da čovjek nema slobodnu volju. Njegovim odlukama upravlja podsvijest. Ako želimo trenirati nogometaše da donose bolje nogometne odluke na terenu zapravo se moramo obraćati njihovoj podsvijesti. Mnogi treneri to ne shvaćaju ili ne prihvaćaju. Jedno takvo saznanje uistinu može promijeniti perspektivu trenera iz koje promatra učenje nogometa. Ali i na život.
Da li se isplati poslušati predavanje Raymonda Verheijena?
Ovo predavanje nije bilo namijenjeno za sve trenere. Ovdje se ciljalo isključivo na trenere koji žele dobiti informacije. Koji su žedni znanja. U prilog tome govori visina kotizacije. Ona je daleko iznad standarda. Nije se mogao pronaći nikakav luksuz niti je bilo prostora za osobnu samo promociju.
Smatram potragu za informacijama važnim za razvoj. Čak i ako se ne dobijem ono što se očekivao od nekog seminara uloženo vrijeme i novac nisu propali. Ako se ne dođe do odgovora gdje treba tražiti znanje, znamo gdje ga nećemo dobiti.
Mnogi predavači bi se trebali ugledati na Raymonda Verheijena. Znanje s kojim se izlazi s ovog predavanja može napraviti trenera višestruko kvalitetnijim.
Koliko vrijedi da alat koji te može napraviti da budeš dvostruko ili trostruko bolji trener? Kako bi mogli iskoristiti nogometno znanje? Trebamo li prije investirati u znanje kako bi zarađivali ili zarađivati kako bi investirali? To su pitanja na osobnoj razini koje si moramo sami postaviti želimo li biti uspješni treneri.
Educiraju li se hrvatski nogometni treneri dovoljno?
Ovdje se želim referirati na slab odaziv trenera. Bez obzira na sve poteškoće smatram da ovakav odaziv nešto govori o nogometnoj struci u Hrvatskoj.
Za ozbiljan pomak je potrebna žrtva i postavljanje edukacije na vrh piramide vrijednosti.
Još uvijek smo društvo koje ne vjeruje dovoljno u moć edukacije i zbog toga nismo spremni napraviti žrtvu. Nismo se spremni mijenjati.
Dok je god takva situacija uvijek će postojati izlike i racionalizacije. Takav stav će većinu trenere ostaviti bespomoćnima i nesposobnima za promjene i iskorake.
Vrijeme je da se nogometni treneri riješe identiteta žrtve. To moramo napraviti pojedinačno preuzimanjem odgovornosti za edukaciju. To nitko neće i ne može napraviti za nas.